HRVATSKA ANTIGONA

U svojoj besmrtnoj tragediji – Antigoni, Sofoklo je pet stoljeća prije Krista prvi uobličio vječni sukob moralnog zakona i političke pragme. Motiv otpora jedne žene protiv rušenja osnovnih ljudskih (Božjih) zakona koristili su mnogi dramatičari poput Jeana Anouilha, Bertolta Brechta. I u hrvatskoj književnosti imamo primjera obrade tog motiva, posljednji je Kreontova Antigona Mire Gavrana. Na nju se nastavlja Hrvatska Antigona Miroslava Međimorca.

Hrvatska Antigona događa se u današnjoj Hrvatskoj, na tragičnom iskustvu Domovinskog rata i poraća, govori o relativizaciji novije hrvatske povijesti, izjednačavanju napadača i branitelja, nametanju laži, optužbama za ratne zločine, načinima manipulacije javnog mijenja, ulozi medija i političkoj zloporabi najdubljih ljudskih osjećanja. Politika od Antigone traži da svjedoči o ratnom zločinu, odrekne se obitelji, branitelja, domovine, da laž zamijeni istinom kako bi politička korist pobijedila ljubav, bol, patnju, suosjećanje. Antigona se odlučno opire i u borbi za istinu i dostojanstvo svoga djeteta, obitelji, generala, branitelja, domovine, i iznad svega moralnog zakona, stavlja istinu ispred vlastitog života. No, politika, uz pomoć medija, i njenu smrt pretvara u svoj uspjeh.