U PLAVOM PODRUMU
U PLAVOM PODRUMU je kabaretska predstava, posvećena „najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu“, nogometu. U tom omiljenom sastajalištu nogometnih navijača, kroz priče i pošalice o nogometu, utakmicama i nogometnim zvijezdama, uz pratnju glazbe, pjesme i plesa, odvija se povijest Zagreba, Hrvatske, Europe i svijeta, od godine 1930. do 1946, od pobjede reprezentacije Zagreba nad Madridom i neodlaska hrvatskih nogometaša na svjetsko prvenstvo u Urugvaj (zbog ubojstva Stjepana Radića) do boljševičkog zatiranja tradicije najznačajnijih zagrebačkih nogometnih klubova i osnivanja „Dinama“.
Izmjenjuju se tu komika i tragika, romantika i kruta zbilja, a uz zvukove starih šlagera i ritam tanga u njemu se sastaju predstavnici svih zagrebačkih slojeva, novinari, glumci, umjetnici, policajci, doušnici, špijuni, moćnici i nemoćnici, operetne dive i ljepotice noći. Ovo je istodobno drama i burleska, vodvilj i triler, varijete i musichall, film noir i stand-up komedija, bajka i reality show. Predstava inspirirana životom i djelom karizmatičnog Ice Hitreca (Zagreb, 1911-1946), po ocjenama eksperata najvećeg hrvatskog nogometaša svih vremena. Naočit i šarmantan, ljubimac pristaša svih klupskih boja i cijelog Zagreba, internacionalac i reprezentativac, humanist i dobrotvor, bio je sve do svoje prerane smrti živa legenda, a njegova karizma nadživjela je i naredna desetljeća.
U vrijeme Drugog svjetskog rata spašavao je Židove, Srbe i komuniste, a nakon rata domobrane, ustaše i haesesovce...
U ovom stjecištu pristaša „modrih purgera“, iz večeri u večer, iz godine u godinu, od šestojanuarske do boljševičke diktature svi strpljivo očekuju dolazak legendarnog vođe navale „crvenih akademičara“...
Hoće li napokon doći ili neće, doznat ćete u predstavi U plavom podrumu...
Nino Škrabe, hrvatski dramatičar - rođen je 1947. u Jastrebarskom. Surađuje s „Histrionima“ od samog početka njihovog djelovanja, njihov je naizvođeniji autor i napisao je za njih mnoge uspjele tekstove, najprije kao član trolista Škrabe-Senker-Mujičić („Domagojada“, „Glumijada“, „Hist/o/e/rijada“, „Kavana Torso“, „O'Kaj“), a potom i samostalno („Suđenje Fašniku“, „Ljubica“, „Idu svati, mlade ni“, „Muke po Iveku“). U mladosti je djelovao kao sportski novinar i dužnosnik, uredio je i napisao značajne knjige o nogometu („Legende zagrebačkog nogometa“, „Cico od Maksimira do Ulice pjesnika“) pa se u Plavom podrumu susreću dvije njegove velike ljubavi-kazalište i nogomet.
IZ KRITIKE:
- www.vecernji.hr, Denis Derk
'U PLAVOM PODRUMU' NJEŽNA JE POSVETA SPORTU KOJI JE VEĆI OD ŽIVOTA
Zlatko Vitez vratio se na scenu (s koje zapravo nikada nije ni otišao), a Nino Škrabe hrvatsku je dramsku riječ obogatio nježnom posvetom nekim davno prošlim, romantičnim nogometnim vremenima.
Kabare "U plavom podrumu" u diskretnoj režiji Želimira Mesarića otvorio je afirmirane Gumbekove dane, ali i odao dužnu počast velikoj hrvatskoj nogometnoj legendi Ici Hitrecu, kojeg su zvali Ruksak. I ne samo njemu. Cijeloj jednoj darovitoj generaciji hrvatskih nogometaša koja je iz Karađorđevićeve Jugoslavije uletjela u klopku Pavelićeve Hrvatske, a onda i nasilno pacificirana uz partizanske koračnice.
Škrabe je radnju smjestio u bar i podsjetio na još jednog nepokornog velikana Zagreba Jozu Jakopića, koji je bio nogometni menadžer i prvi izbornik hrvatske reprezentacije, ali i vlasnik bara "Manduševac" iz Gundulićeve 45.
Jednu njegovu verziju interpretira Zlatko Vitez, diskretni dirigent gotovo svih scenskih događanja. Uspješno mu parira sve bolja pjevačica Marija Borić, čiji songovi kao da traju prekratko i kao da ih je premalo.
Tu je i Pero Juričić kao žandar, ustaša i udbaš, uvijek spreman odazvati se na zov gospodara koji u jednom trenutku odaje počast Fabijanu Šovagoviću i njegovoj antologijskoj sceni iz serije "Kuda idu divlje svinje".
Za pohvalu su i Ana Majhenić kao sportska novinarka, Ivica Pucar kao tajanstveni žmukler, Luka Bulović kao "crveni" Hitrecov prijatelj i Tara Rosandić kao tatina kći.
A u pjevnoj vremeplovskoj predstavi nasvirao se i Zvonimir Presečki izvodeći songove koje većina histrionske publike rado pjeva u onom iskonskom, golikovskom smislu koji još nije zgažen do kraja.
- www.kazaliste.hr, Tomislav Kurelec
SMIJEH I NOGOMET
Radnja najnovijeg komada – nogometnog kabarea U Plavom podrumu plodna i uspješna Nina Škrabea, jednog od najčešće izvođenih autora u Glumačkoj družini Histrion i dobitnika nagrade prošlogodišnjih Gumbekovih dana za izniman doprinos oživljavanju cabareta, odvija se od 1930. do 1946. u lokalu koji funkcionalnim scenografskim rješenjem Miljenka Sekulića elementima namještaja vizualno evocira lokale tog vremena s time da sredinom dominira podij sa starinskim mikrofonom za kojim najčešće pjeva Marijana Slavova Marie u tumačenju Marije Borić koja se u svojim prvim nastupima u Histrionima iskazala kao vrlo talentirana komičarka, a u posljednje vrijeme sve češće pokazuje i pjevačko umijeće.
Doduše sve do raspleta, taj se lik relativno malo uključuje u radnju i njene komične, ali i dramatične obrate, ali je bitan za poveznicu s tradicijom kabarea koji je upravo u tom razdoblju u Zagrebu bio iznimno popularan. Tu tradiciju dodatno naglašava i Zvonimir Presečki koji u ulozi Ferdinanda Hrdličke u pozadini na glasoviru svira šlagere koji su postali oznakom tadašnjeg doba. Iznad zidova lokala, točnije njegovog središnjeg kabaretskog elementa s nevelikim tamnocrvenim zastorom, postavljen je ekran koji služi za podsjećanje na najbitnije događaje tridesetih i prve polovine četrdesetih godina prošlog stoljeća povremenjm projiciranjem dokumentarnih snimaka od bitnih društvenih i ratnih događaja do najvažnijih nogometnih utakmica.
Nogomet i jest u središtu Škrabeova komada od 1930. kada Hrvati odbijaju poći s reperezentacijom na prvo svjetsko prvenstvo u Urugvaju, protestirajući zbog ubojstva Stjepana Radića i preseljenja sjedišta nogometnog saveza iz Zagreba u Beograd, pa preko značajnih uspjeha zagrebačkog nogometa sve do razdoblja NDH i poslijeratnog preimenovanja Građanskog u Dinamo i odvođenja najboljih hrvatskih igrača u beogradski Partizan. U središtu pozornosti je najbolji zagrebački nogometaš tog vremena Ico Hitrec (1911.-1946.) za kojeg su mnogi skloni tvrditi da je i najbolji hrvatski nogometaš svih vremena (iako bi se teško mogao pronaći netko toliko dugovječan da bi vidio sve naše velike nogometaše raznih generacija). No, iako se većina sukoba, komičnih situacija, ushita i razočaranja vrte oko velikog Iceka, on se na sceni ne pojavljuje. Već i to ukazuje da Škrabe, ma koliko volio nogomet (kao i umjetnički ravnatelj Histriona Zlatko Vitez) nije spojio nekad iznimno popularnu rubnu kazališnu vrstu s globalno najobljubljenijim sportom samo zbog privlačenja široke publike. Plavipodrum funkcionira kao mikrosvijet koji se vrti oko nogometa, ali vještina pisca, redatelja Želimira Mesarića i posebice glumačkog ansambla vrlo uvjerljivo pokazuju kako taj odnos spram nogometa odražava ne samo odnos protagonista prema široj društvenoj okolini nego postupno u pozadini brojnih duhovitih i vrlo zabavnih scena gradi značenjski slojevitu sliku našeg društva u prijelomnim vremenima.
To je najvidljivije kod vlasnika Plavog podruma Franje Haraminčića – Frante koji je ujedno i neka tadašnja varijanta nogometnog menadžera. Tog zaljubljenika u nogomet, a još više u svoj klub Građanski vrlo uvjerljivo i nijansirano u rasponu od entuzijazma i optimizma do rezignacije tumači Zlatko Vitez koji se zbog zdravstvenih razloga već oprostio od glume, ali se dojmljivo vratio zbog problema s pronalaženjem adekvatnog tumača ovog naizgled jednostavnog, a zapravo prilično kompliciranog lika. Franta naime ne podnosi druga dva zagrebačka prvoligaška kluba, a posebice jačeg među njima – HAŠK i to toliko da zabranjuje vezu svoje kćerke Zdenke (Tara Rosandić u toj ulozi zrači ljubavlju i razumijevanjem) s mladim studentom Željcom (u poletnom tumačenju Luke Bulovića) zato jer on navija za HAŠK što će se promijeniti tek kada sazna da je Luka prijatelj Ice Hitreca.
Jer koliko god Franta na prvi mah izgleda kao prethodnih današnjih netolerantnih (a potom i nasilnih) navijača on čak i više od svog najvoljenijeg kluba voli nogomet i obožava umijeće Ice Hitreca koji je u HAŠK-u. On bi ga rado doveo u svoj Građanski, ali ga nastavlja obožavati i onda kada mu to ne uspije. Isto tako Franta je i hrvatski domoljub koji će duboko proživljavati nacionalne probleme, ali će se teška srca povući kada ga to dovede do sukoba s vlašću koju na sceni personificira Šesto Čulo u interpretaciji Pere Juričića, jednako impresivnoj u tumačenju policajca prve Jugoslavije, kao i tajnog policajca NDH i poslije 1945. pripadnika OZNA-e. I kao što Šesto Čulo mijenja gospodare, tako se i Franta nepogrešivo nađe na suprotnoj strani, pa će vrlo brzo biti užasnut NDH-om i zločinima, posebice kada kao Srbin bude strijeljan igrač njegovog Građanskog koji je dva dana prije toga u Beču igrao za reprezentaciju takve Hrvatske.
Niz komičnih situacija i ravnotežu snaga u malom svijetu Plavog podruma održava Egon Lehpamer – Lemi, šminker i varalica kojeg Ivica Pucar na šarmantan način tumači kao svojevrsnog, nešto agresivnijeg i odvažnijeg gospona Fulira dalmatinskog podrijetla. On jedini uspijeva svojim glumačkim preobrazbama u visoke tajne funkcionere svakog poretka prestrašiti primitivnog predstavnika vlasti. Raznolikosti tema i složenosti međuljudskih i društvenih odnosa znatan doprinos daje i Ana Majhenić efektnom epizodom sportske novinarke Naste Križanić koja odijevanjem i ponašanjem imirtira muškarca ostavljajući gledatelju da odluči čini li to ona zato što je u to vrijeme nogomet bio sport u kojem žene nisu imali što tražiti ili pak zbog svojih seksualnih sklonosti.
Redatelj Želimir Mesarić svoju je inventivnost usmjerio prema uspješnom pronalaženju brzog ritma predstave i pružanju mogućnosti svakom od glumaca da iskažu svoje najbolje strane, te uklapanju njihovih vrlo različitih pristupa u cjelinu gdje će te različitosti vrlo dobro usporedno funkcionirati izazivajući smijeh gledatelja koje je nedvojbeno zadovoljila još jedna vrlo kvalitetna zabavna predstava Glumačke družine Histrion u kojoj je svojedobno nastupao i jedan od naših najvećih komičara Mladen Crnobrnja Gumbek (1939.-2000.). Zato je ova vrlo uspjela predstava koja se oslanja na tradiciju kabarea, ali u nju unosi i neke drugačije, suvremene elemente s punim pravom otvorila festival posvećen ovom virtuozu cabaretskog stila, festival koji je usprkos sveopćoj krizi ove godine okupio rekordno velik broj predstava od kojih su mnoge iznimno visoke vrijednosti.
