DJEVOJKE U LJETNIM HALJINAMA VOLIM

Praizvedba:
02.10.2017
Autor:
Saša Božić
Prijevod:
Mirna Herman Baletić
Redatelj:
Petra Hrašćanec
Kostimografija:
Ana Savić-Gecan
Scenografija:
Ana Savić-Gecan
Glazba:
Alen I Nenad Sinkauz, AUDIO IZVEDBA:Bosiljka Vujović-Mažuran
Rasvjeta:
Aleksandar Čavlek
Producent:
Studio za suvremeni ples i HIPP-Tsp
Predstava je:
Aktivna
Izvođači:
U suradnji sa plesačicama: Filipa Bavčević, Koraljka Begović, Dina Ekštajn, Ida Jolić, Martina Tomić, Nastasja Štefanić, Ana Vnučec

Zagreb, 1981. Novi val  osjeti se u zraku, liberalne ideje struje brže, a cijeli grad trese groznica stihova pjesme Moja prva ljubav Srđana Sachera. Video spot za istoimenu pjesmu prikazuje mlade plesačice, članice Studija za suvremeni ples, najstarijeg hrvatskog suvremeno plesnog ansambla, kako bezbrižno plešu u suret ljetnom danu. Među njima je I Bosiljka Vujović, jedna od mlađih članica ansambla.

Zagreb 2017. Urušene fasade centra grada oslikavaju poraz ideja o boljem, građanskom društvu. U sjeni još jednih lokalnih I nacionalnih izbora događa se posvemašnje urušavanje nezavisne umjetničke scene koja tavori na marginama društvenog utjecaja. Bosiljka Vujović-Mažuran u međuvremenu postala je voditeljica  Studija za suvremeni ples. Neke druge djevojke u ljetnim haljinama prolaze gradom.

Stih poznate pjesme grupe Haustor iz zlatnih 80-tih godina, inspiracija je za novi projekt Petre Hrašćanec i Saše Božića, koji se bavi istraživanjem povijesnog naslijeđa, memorijskih praksi i scenskih rekonstrukcija plesnih biografija plesača u kontekstu zagrebačke i hrvatske plesne scene.

Za svoju temu uzima biografiju trenutne voditeljice SSP-a, Bosiljke Vujović-Mažuran, čiji je plesački rad posljednjih 40 godina obilježio hrvatsku plesnu scenu. No, intimna biografija plesačice samo je okidač za analizu stanja hrvatskog plesa danas, modela kulturne politike koji ples i plesne umjetnike svode na puko preživljavanje i vječito čekanje uspostave profesionalnih uvjeta i mogućnosti da se ples uopće  dogodi.

Predstava se uspostavlja kao meditacija o trajanju u plesu, ali i kao istraživanje o dispozitivima plesa i razvoju plesa u zadnjih 30 godina. Gdje on sve obitava: na sceni, galeriji, u video-radovima, tv nastupima, na ulici, napuštenim tvorničkim halama i u kojim sve formatima biva percipiran od strane gledatelja: većinom kao ornament, a ne kao propulzivni suvremeni medij.

Sedam plesačica izvodi različite koreografije koje postavljaju pitanje kome je ples upućen, kako se prakticira I za koga nastaje. Istovremeno, na sceni su prezentirani zvučni zapisi  u kojima se raspravlja karijera Bosiljke Vujović- Mažuran te se osim činjenica iz njene karijere, mašta o mogućim potencijalima razvoja plesa u Zagrebu i Hrvatskoj. 
Saša Božić