BOBIJEVI DANI

 

 

U listopadu Histrionskim domom odjekuju salve smijeha: od 2012. godine održavaju se Bobijevi dani smijeha-festival komedija velikom histrionu Josipu Bobiju Marottiju u čast. Bobi je glumio u histrionskim predstavama od 1986. ( u 19 predstava! ), a od njega smo se oprostili 2011. godine. Nema dana da ga ne spomene netko od velike histrionske družine i da se za njegovu dušicu ne popije kupica vina – histriončeka. U ova teška vremena kad gotovo nikome više nije do smijeha, lijepo je vidjeti nasmijana lica histrionske publike. Pjesnik Mak Dizdar ovako piše u Zapisu o smijehu:

„Od svih kvaka ponajviše smijeh kvači

i od griješnog i od smiješnog smijeh je jači.“

 

Stoga zahvaljujem kazalištarcima iz Karlovca, Osijeka, Virovitice, Varaždina, Velike Gorice, Ljubljane, Beograda te brojnim zagrebačkim kazalištima koji od 2012. tijekom dva tjedna uveseljavaju mnogobrojnu publiku. Naravno, okosnicu festivala čine Histrioni. Kolege kazalištarci, sudionici ovog festivala, ne propuštaju reći kako im je velika čast dati svoj obol prisjećanju na Bobija, na njegovu glumačku i ljudsku veličinu.

Među publikom  Bobijevih dana ima kazališnih znalaca i redovnih posjetitelja histrionskih predstava, ali i publike za koju ne znam je li je dovela želja za kazališnim doživljajem, smijehom i zabavom, sjećanje na Bobija ili nešto drugo. Na sreću, među gledateljima su i mnogi mladi, perspektivna kazališna i histrionska publika.

U susretima s tom raznolikom publikom uvjerio sam se da je Bobi ostavio neizbrisiv trag u hrvatskom glumištu i u sjećanju kazališnih gledatelja. Tajnu Bobijeva uspjeha kod publike, njegovu dugogodišnju popularnost kod odraslih i kod djece, njegov kolega Drago Krča, također bard hrvatskog glumišta, prepoznao je kao zaljubljenost u glumu, igru, kazalište. Publika je prepoznavala tu ljubav i uzvraćala mu ljubavlju. Bobi je volio život, ljude, prijateljstvo, druženje uz smijeh i dobru kapljicu. Uzvraćali smo mu tu ljubav, a tome su posvećeni i Bobijevi dani smijeha u Histrionskom domu. A ja sam mu u toj prigodi posvetio skromni pjesnički uradak:

 

               Sonet za Bobija

Bobi naš je dragi sa smeškom povedal:

„Deco, problema nema!“

makar je dobro znal da glumci nisu,

kak bi se reklo - društvena krema.

 

Znal je još reći:

„Nemojte se samo svadit!“

i nadodat: „Hajmo rajše s našom zverinom

dobre predstave - radit.“

 

Niko se ni lepše smijal,

lepim pucama je namigival.

Naš je Bobi dobrovoljček bil.

 

Najrajše si je histriončeka spil

i popeval  „Moj klobuk ima tri lukne“.

Kad ga se setim,srce mi od smeha pukne.

 

Zlatko Vitez