GOVORI MI O AUGUSTI

Premijera:
25.11.2016
Autor:
Luko Paljetak
Redatelj:
Ivica Kunčević
Producent:
Teatar Manje je više & Histrionski dom
Predstava je:
Arhiva
Izvođači:
Saša Buneta, Ronald Žlabur i Žarko Savić
Puna cijena karte:
50
Cijena karte sa popustom:
30

Govori mi o Augusti  farsa je o Kralju, Ludi, Krvniku i puku. Krateći puste dane u samodopadnim razgovorima i djetinjastim igrama sa svojom Ludom, Kralj uporno ignorira molbe Krvnika i čuje i ne čuje glas nezadovoljnog naroda. To ne može, naravno, drugačije završiti, nego onim poznatim uzvikom: kralj je mrtav - živio kralj!

     Ali, uz ovu političku dimenziju, priča je to i o čovjeku, od erotizirane zaigranosti mladosti, preko egzistencijalne tjeskobe zrelih godina, do starosti i smrti, koju, virtuozno balansirajući između komičnog i dramatičnog, ispisuje Paljetak, kroz bizarne situacije, duhovitim dvosmislenim dijalogom, punim neočekivanih obrata, poigravajući se ludistički poetskim i banalnim, erosom i thanatosom, iscrtavajući nesmiljeno apsurd i ispraznost svakog ljudskog trajanja. 

Ivica Kunčević

 

Farsa koja se bavi odnosom vlasti i puka, napisana sredinom druge polovice  prošlog stoljeća. Ali i djelo u kojem ono pjesničko (ludičko) nadrasta 'rugalaštvo' farse, omekšavajući mu obrise i nakane. Romansa o neromantičnom vremenu, čiji izvor jest i ostat će duh čovjeka-djeteta i dah nastao u igri koja opisuje smjenu civilizacijskih napredaka i prijelaz u novo vrijeme, vrijeme iseljavanja kraljeva i luda iz dvoraca u urbane prostore.

Priča, naime govori o Kralju, kojem je silno dosadno, Luda ga zabavlja raznim pričama, a vrhunac nastaje kada mu opisuje izvjesnu Augustu. Kralj pri toj priči zaboravlja na sve pa čak i na vapaje nezadovoljnih pučana što se bune, želeći bolji život, dok žive svoj privid života, što je nategnut i razapet na konopcu između igre i predstave (ili predodžbe), čarolije i istine, ali i bolesnog i zdravog stanja.

Predstava otkriva tajnu koja u sebi skriva mogućnost rješenja: izmišljanje ili zamišljanje?, opasnost ili iluzija?, pravi ili izokrenut svijet?, svijet u motrištu dvorske lude ili kralja, svijet lakrdijaški okrenut naglavu ili opasno ratnički, iza prijestolja i scene erotičnosti? Želeći skriti svoju tajnu u dramsku utrobu, Augusta najprije rascjepljuje jezik. Svaka njezina i autorova dramska riječ krije najmanje dva prostora. Prostor šutnje i prostor tišine fokusiraju se već u polju imena željene, a nevidljive dramske osobe (figura in absentia): Auguste...

U drami o Augusti svijet konkretnosti i tjelesnosti odmaknut je, pomaknut i čudan. Sve je u slutnjama, naslućivanjima, tajanstvenostima, nedodirljivosti, sjećanjima, čežnjama, željenoj toplini. Osobe su sjenovite i djetinje zaigrane.

Čini se kao da se i same sebi pomalo smiju igrajući, izvodeći,prikazujući sjećanje na bajku, djetinjstvo, pjesmu, rišući odslike nacrta (iz) pročitanih i viđenih umjetničkih djela. Tišina i glazba, miris nevidljivoga cvijeća i konkretne odaje spajaju »ovdje« i »tamo«.

Mira Muhoberac

 

„Vrijednost tog teksta leži prije svega u njegovoj izuzetnoj i osebujnoj poetičnosti.(...)

Ono što oplemenjuje i daje punoću toj pojednostavljenoj, pomalo ciničnoj viziji svijeta jest ljepota poetskih metafora kojima se Paljetak služi da bi izrazio svoju osnovnu zamisao. Dijalozi su kratki, sažeti, ali puni poetskih bljeskova i izvanredno ocrtane atmosfere, posebno u pasusima u kojima luda priča kralju o Augusti, imaginarnoj ženi, koja bi trebala personificirati stvarnost, zbilju, do koje kralj zatvoren u svom dvorcu, u životu koji je mješavina jave i sna, nikada neće doći.“

Dalibor Foretić