SVE NAM JE TO DAL ĆIRIN BIJELI ŠAL VEČER POSVEĆENA MIROSLAVU-ĆIRI BLAŽEVIĆU I DINAMOVCIMA IZ 1982. GODINE

Na premijeri „Diogeneša“ Tita Brezovačkog, minulog utorka u Hrvatskom narodnom kazalištu, redatelj te predstave i glavni glumac Zlatko Vitez stavio je u jednoj sceni  kapu „Dinamovih“ navijača na glavu. Golemim kazalištem, s interijerima što su od bučne svakodnevice izolirani plišom i pozlatom, prosuli su se slapovi pljeska. Ekshibicionizam? Skandal? Blasfemija? Ništa od toga! To su romantične glumačke skitnice, već godinama navikle da dnevna raspoloženja publike pretvaraju u energiju svoje histrionske igre pozdravljale kolektivnu teatralizaciju jednoga grada.

Bilo je neke posve nove simbolike u tom činu: jedva da su dva dana minula od onog silovitog stampeda dječaka sa sjeverne tribine maksimirskog stadiona, kad su modri plamenovi klupskih zastava lizali travanjskim sutonom, a već su doživljavali repliku u elitnoj kući nacionalne kulture, oduvijek sklone jedino klasicima. Je li to bilo simbolično rušenje barikada između sporta i kulture, pod snažnim pritiskom publike koju više ne zadovoljavaju izolirani segmenti stvarnosti i igre? Kazalište je u praskozorju naše kulture i nastalo iz dionizijskih svečanosti, da bi onda stoljećima umiralo u manje-više luksuznim tamnicama, ispovijedajući očaj i osamljenost.

U sretnijim trenutcima postojanja ono je izlazilo na ulicu i miješalo se sa životom  jednako prolaznim kao i teatar.

Ali, to su druge priče, za druge prigode.

Veselko Tenžera, Vjesnik, 16.04.1982. godine