Carlo Goldoni je sredinom 18. stoljeća napisao komediju „Gostioničarka Mirandolina“ u kojoj je odbacio tada već istrošene konvencije komedije dell'arte i na pozornicu izveo likove kakvi su se susretali na mletačkim kanalima, salonima i gostionicama. Venecijanka Mirandolina točno 270 godina nakon praizvedbe na histrionsku pozornicu stupa kao Barica, krčmarica-Purgerica, naša suvremenica. Barica je središte svojega maloga svemira, art cafféa „Kod Purgerice“ smještenog u povijesnoj Prišlinovoj kuli na Opatovini, oko koje kao sateliti obigravaju muškarci privučeni neodoljivom gravitacijskom silom njezina šarma i ljepote, a Barica u toj igri uživa jednako kao i njezini udvarači.
Isti porivi koji su Goldonijeve likove pokretali u Mlecima 18. stoljeća, pokreću ih i u Zagrebu 21. stoljeća: političari nastupaju za govornicama, umjetnici na otvorenjima, a gotovo svi ostali u virtualnom cirkusu društvenih mreža. Na tom sajmu taštine nitko nije čist, a „Krčmarica Purgerica“ navodi nas sve da se zamislimo nad tom igrom i nasmijemo se apsurdima našega vremena.
Petra Mrduljaš
Kritike:
Goldonijevi zapleti oko Prišlinove kule - Leon Žganec-Brajša, "Vijenac"
Kako je Mirandolina postala Barica?! - Olga Vujović, "Kritikaz"