Otkako je kazališta, zbog sveopće specifičnosti mnoštva poziva koje ono objedinjuje, postoje različiti kazališni karakteri i načini života kazališnih ljudi…
I, postoji ta moćna, kao i svaka druga magija i ova je teško objašnjiva i poput neopipljive paučine plete se oko kazališta i njegovih izabranica i izabranika.
Mira ju je i pored te nematerijalnosti dohvatila i neumorno, kao što se to sa drevnim znanjima i mora, neprestano ju, od najljepših uznesenja komedija do najopasnijih ponora tragedija, analizirala i izučavala. Produbljivala, proizvodila i uvećavala. Osjećala ju je i svojom energijom vješto znala plesti i širiti dalje na svoje prijatelje, radne kolege i druge suradnike, znanstvenike, studente, glumce, gledatelje, čitatelje…
Čak i njezina sama pojava, vidno je bila i kazališna i magijska…
Mira je bila izabranica kazališta kojem je bila posvećena.
I, na višedesetljetnom putu, jedna od najdražih histrionskih izabranica, uvijek pravedna predsjednica i članica naših festivalskih žirija, vrijedna dramaturginja, suradnica, ali i kritičarka, no uvijek rado viđena draga prijateljica naše kuće i Opatovine.
DragA Miro, iznimno smo tužni i već nam nedostaješ!
Tvoji Histrioni