Predstava „Hrvatske vile i vještice“ je šaljivo kabaretsko- „znanstveno“ predavanje obogaćeno uprizorenjima hrvatskih usmenih narodnih priča i legendi u kojima se pojavljuju ti, svakako najpopularniji, ženski likovi mitova i bajki. Premda su vještice i vile na prvi pogled i u većini priča izgledom i karakterom posve suprotstavljene, u ovoj predstavi ćemo saznati da i jedne i druge mogu pomagati ali i naškoditi ljudima. Zato je pametno biti u dobrim odnosima s njima. Moramo poštovati i čuvati priče o njima jer ih je sve manje, a svijet bez vila i vještica bio bi jako dosadno i ružno mjesto.
Predstava „Hrvatske vile i vještice“ prošle godine nominirana je za Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji najbolje predstave za djecu i mladež, a Hrvoje Zalar je bio nominiran za najboljeg glumca u predstavama za djecu i mladež.
Dramatizacija i režija Hrvoje Zalar, scenski pokret Maja Đurinović, glumci Anja Đurinović, Vini Jurčić i Hrvoje Zalar, oblikovanje tona Dražen Slopšek
IZ KRITIKE:
Početno predavanje dviju znanstvenica pretvara se u predstavu dolaskom glumca koji ih zasipa čarobnim prahom (nazvanim glumčev prah jer je nastao kuhanjem glumca) od kojeg „glumiš kao lud“. Anja i Vini, dvije ljupke, fragilne, svjetlokose i dugokose glumice, nama naočigled pretvaraju se u svoje suprotnosti, djelomično odjećom (i čuvenim šeširom) ali više škiljenjem, beljenjem, hodom i glasom. Kroz niz priča saznajemo zbog čega se sastaju na planini Kleku (radi se o divu kojeg je u svađi okamenio bog Volos, a one ga žele oživiti), kako se mijenja model metle ovisno o vještini vještice (npr. mala metlica za početnice), što sadrži čarobni napitak, kako među ženama prepoznati vješticu (sjednete na drveni tronožac koji ste djelali od svete Lucije do Božića) i kako „vještice ne mogu vidjeti prosute žitarice“. Konačno smo saznali kako je došlo do pandemije: netko se zamjerio vještici i „vu ha ha, vu ha ha, eto ti korone, eto ti ga na!“.
Nakon vještičjih epizoda gledamo ljupke vile koje nadahnuto plešu (scenski pokret Maja Đurinović), ali oprez – neke imaju magareće ili kozje papke, a mogu uvući neoprezna čovjeka (kao djeda Jozu iz Babine Grede) u svoje kolo (on se srećom živ izbavio). I taman kada je došla na red priča o Maloj vili, javio se strogi glas iz Stožera civilne zaštite i zabranio nastavak predstave (pa će kraljević uzalud čekati svoju malu vilu). Ta intervencija vrlo duhovito opisuje kako su zbog korone prekinute razno-razne akcije (mada zlobnici tvrde da je to nekima baš dobro došlo). Predstava završava onako „kako završavaju sve predstave za djecu – pjesmom“ i mi napokon saznajemo da su „vile i vještice naše prijateljice“.
Mada je predstava namijenjena djeci od četiri godine i više, imala sam dojam da se odrasla publika bolje zabavljala (ostani ti junačina od četiri godine kada saznaš da će te, ako te ulovi, vještica skuhati i pojesti, a osim toga lijepo čuješ kako se dogovara preko mobitela s prijateljicom Đurđom oko načina spravljanja Ivice i Marice!). Sva sreća po vještice (među nama, odnosno njima) da nitko nije sjedio na odgovarajućem tronošcu pa se nije moglo razotkriti je li zbilja glumčeva sestra vještica (koja se tome srdačno smijala što znači da tu ima nečega!).
Predstava o hrvatskim vilama i vješticama obiluje podacima koje troje glumaca prikazuju na zabavan i pitak način dodajući aktualnu situaciju (kada prođe epidemija morat će izvježbati „Malu vilu“), a nesumnjivo će buduće izvedbe iznjedriti čvršće poveznice između priča.
Olga Vujović, kritikaz.com
Trajanje: 50 minuta