Milan Grgić: VOLIM NJOFRU

U središtu pažnje je brižni otac Jurica koji je iznenađen promjenom svoje male djevojčice u samosvjesnu ženu. Očigledno je da se ne može pomiriti s činjenicom da je njegova mezimica postala odrasla djevojka i žena spremna za udaju. Nekadašnja curica (Lidija) sada najavljuje vjenčanje s tajanstvenim Njofrom, ali na napisanoj ceduljici zalijepljenoj gumom za žvakanje na ogledalu u kupaonici što ocu Jurici zadaje posebne muke i probleme. U komediji su prikazani muško-ženski odnosi, te odnos između kćeri (Lidije) i roditelja (Jurice i Ele). U svoj toj zbrci na vidjelo ispada i „prljavi veš“ samih roditelja dok su oni bili mladi. Može se slobodno reći da je to bezvremenski tekst jer takve teme i životne situacije su prisutne svugdje i bilo gdje, kako i prije tako i danas, ali i ubuduće. Život obićnog, jednostavnog prosječnog čovjeka/porodice bilo u kojem sistemu, državi ili gradu. Naravno, današnje generacije mladih karakterom, odgojem, načinom života drugačije su od mladih prije četrdesetak godina, ali ipak odnos roditelja prema svojoj djeci ostao je kao nekad.  Ono što je još važno napomenuti ova verzija Grgićevog djela „Volim Njofru“, Berec je odlučio režirati i igrati u integralnoj verziji, dakle radnju (ostaviti) koja je smještena  u osamdesete godine prošlog stoljeća kada ju je i Milan Grgić napisao. Tada nije bilo mobitela, bila je milicija i bili su drugovi, bile su radne akcije, djeca su nosila pelene koje je trebalo prati..... naravno što ni danas ne mijenja na stvari jer život je život i neke stvari se ne mijenjaju.