STANARI IZGUBLJENOG DOMA

Drama je to s devet lica, šest muških i tri ženska i njena se radnja u cijelosti odvija u prostoru jedne kuće, tj. četiri odvojena stana. Stanari te kuće su starica Greta, posljednja pripadnica plemićke obitelji koja živi u siromaštvu, Toni Tigelin, bahati, samouvjereni konceptualni umjetnik, Luka bolesnik, čovjek koji je prestao govoriti zbog ratnih trauma i o kome brigu vodi medicinska sestra Ana, te ostarjeli, ali još dobro držeći umirovljenik Zvonko, opsjednut erotskim uspomenama iz mladosti.

U svojim stanovima oni imaju posjetitelje s kojima vode zanimljive, burne i pomalo bizarne razgovore. Greta ugošćuje novokomponiranog tajkuna Milana, Andrija, liječnik, povratnik iz SAD-a, sudionik Domovinskog rata, biti će samozvani i nasilni gost Tonija Tigelina; Wim Vondel, nizozemski novinar, strani ratni dopisnik, gorljivo će htjeti da ga primi PTSP-ovac Luka, unatoč protivljenju medicinske sestre Ane, a lijepa, mlada, tajanstvena Lana javit će se na na oglas za iznajmljivanje sobe kod neobičnog umirovljenika Zvonka.

Njihovi razgovori poprimit će zanimljivu, ponekad bizarnu dimenziju kroz koju će na vidjelo izaći duboko skrivene tajne njihovih života. I premda će se dijaloška sučeljavanja simultano dogoditi samo između navedenih parova unutar odvojenih zidova stanova, postupno će se otkriti koliko su im životi isprepleteni brojnim, ponekad i tragičnim događajima. Svaki od tih života, ili života njihovih predaka, uzrokovao je neke nepravde ili nesreće, kojih oni nisu svjesni, ali ih svojim ponašanjem ili osjećajem milosrđa nastoje iskupiti.
Kuća tako postaje transpozicija šire društvene cjeline, a oni svojim pojedinačnim pričama reprezentiraju tjeskobnu sliku kolektivne nacionalne sudbine.

Postavljanjem na scenu u Histrionskom domu, STANARI IZGUBLJENOG DOMA doživljavaju svoju praizvedbu.