NE PLAĆAMO, NE PLAĆAMO!

Premijera:
15.07.2015
Autor:
Dario Fo
Redatelj:
Ivica Kunčević
Kostimografija:
Danica Dedijer
Scenografija:
Miljenko Sekulić
Predstava je:
Arhiva
Izvođači:
Biserka Ipša, Pero Juričić, Tara Rosandić, Žarko Potočnjak/Goran Grgić i Ivica Pucar
Puna cijena karte:
60
Cijena karte sa popustom:
0

Ovo je predstava talijanskog nobelovca Daria Foa, a i urnebesna komedija o ljudima na rubu egzistencije...

Priča koja govori o dva para: mlađem i starijem, što se na svakakve načine snalaze u neimaštini...

U jednom trenutku ti pokušaji prerastaju u socijalnu pobunu: žene, koje, ipak, snose glavnu odgovornost za obiteljsko preživljavanje, tj. vode računa da njihove obitelji svaki dan imaju što pojesti - odbijaju u trgovini platiti ono što su kupile...

Ali, kako na to reagiraju trgovci, sredina, muževi, kako sindikalci i legalisti?!

Loše, naravno!

Naročito kad se u istragu uplete inspektor, policija, a pojavi se odnekud i senilni otac pa čak i jedan pogrebnik!

Otetu robu treba, ipak, nekako zadržati, sakrit (ili vratiti)!

I tu kreće vatromet komedijskih situacija...

 

 

Premda je Fo tekst napisao prije gotovo više od 40 godina, on kao da je pisan danas, napose, ako ga promatramo krpoz prizmu hrvatskog aktualnog društvenog, socijalnog, intelektualnog i svakog drugog stajališta.
U ovoj socijalnoj tragikomediji zabune, bolje rečeno obmane i brojnih peripetija, protagonisti su radnici u luci i njihove žene koje jedva spajaju kraj s krajem...
Zaplet nastaje u trenutku kad se susjede, domaćice Antonia i Margarita, vraćaju iz supermarketa u kojemu se dogodila pobuna kupaca, zbog lažno oglašene rasprodaje. U zbrci koja tad nastaje svatko uzima što stigne, pa tako i supruge lučkih radnika – Giovannija i Luigija, podliježu iskušenju i vraćaju se kući s »povoljno« nabavljenim potrepštinama...
Redatelj Ivica Kunčević današnje potrošačko društvo naznačava velikim kartonskim kutijama za ambalažu, koje se pretvaraju u vrata i namještaj siromašnog radničkog stana. U takvom okružju autor opisuje svoje deklasirane likove u čijim životima se događaju otkazi, u čijim gradovima lopovluk cvate na svim razinama, tajkuni se bezo-bzirno bogate, policajci proganjaju siromašne i štite moćne, u čijoj zemlji ljudi zbog neimaštine ne plaćaju račune i prijeti im deložacija, a oni sav taj urnebes dovode do apsurda koji tjera na smijeh.
U ovoj crnohumornoj tragikomediji s izraženom socijalnom notom, radnička obitelj više nema ni za hranu pa im preostaje jedino jeftinija hrana za pse, mačke i kanarince... Supruge glume lažnu trudnoću, skrivajući ispod haljina ukradene namirnice, a naivni supruzi povjeruju u priču o presađivanju djece...
Dok su Antonia i Margarite utjelovljenje ženskog lukavstva i snalažljivosti, njihovi muževi su naivni, prostodušni i pošteni – sve do trenutka kad i njih društvene okolnosti ne pretvore u lopove...


Nadamo se da smo maštovitu, ludističku Foovu literarnu ponudu, našom kazališnom, glumačko-redateljskom interpretacijom dobro iskoristili, pa i nadogradili, i da će publika uživati u predstavi, koja, o ozbiljnim stvarima, govori na način duhovit i neodoljivo zabavan...


Dario Fo:
- tal. dramatičar i redatelj (Sangiano, 24. III. 1926).
- sa suprugom Francom Rame osnovao nekoliko kaz. družina – u kaz. djelima i inscenacijama donosi spoj elemenata pučke kazališne tradicije, commedije dell’arte, spektakla te politički angažiranoga kazališta koje se s naglašeno lijevih stajališta odnosi spram aktualnih polit. zbivanja
- napisao više od 40 kazališnih tekstova
- za svoj svestrani kazališni i književni rad, 1997., nagrađen je Nobelovom nagradom
- važnija djela: 'Prst u oko', 'Slučajna smrt jednog anarhi-sta', 'Smješni misterij', 'Sedma zapovijed - kradi malo manje', 'Cijela kuća, krevet, crkva', 'Radnik poznaje 300 riječi, a gazda 1000 – zato je on gazda', Ne plaćamo, ne plaćamo!', 'Čovjek gol i čovjek u fraku', 'Sisati vrag' i dr...


Ivica Kunčević:
- rođen je 9. travnja 1945. u Bartolovcima kod Varaždina
- godine 1969. u Zagrebu na Filozofskom fekultetu diplomira jugoslavenske jezike i apsolvira režiju pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu
- desetak godina je nakon toga angažiran u dubrovačkom Kazalištu Marin Držić
- godine 1977. postaje članom ansambla GDK Gavella u Zagrebu, da bi 1982. godine prešao u zagrebačku Dramu HNK u, a 2002. godine imenovan je ravnateljem Dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara što radi do 2009. g.
- surađuje s više profesionalnih, ali i amaterskih kazališta diljem Hrvatske i bivše Jugoslavije
- režirao je oko stotinu predstava različitih žanrovskih i stilskih odrednica, od dječjih i modernih komada do tekstova hrvatskih i svjetskih klasika...

 

IZ KRITIKE:

Biserka Ipša iznimno je uvjerljiva kao Ana, ogorčena radnica koja je u kasnim srednjim godinama dobila otkaz…

Anin suprug Luka u dojmljivoj interpretaciji Pere Juričića pritom ima i vrlo autoritaran nastup primjeren još uvijek patrijarhalnom društvu, a kako je uz to i sindikalni dužnosnik, širi uvjerenje da će se svi problemi riješiti u okviru zakona. Ivica Pucar pak gradi komiku na opreci između samouvjerenog nastupa Ivana kao zgodnog momka i izgubljenosti pred bilo kojim ozbiljnijim problemom koje se rješava povodeći se za starijim prijateljem Lukom...

Uza sve to najbitniji zamah ovoj predstavi dao je u najboljoj komičarskoj maniri Žarko Potočnjak glumeći nekoliko različitih likova (depresivni inspektor, arogantni šef policije, ograničeni policajac, pogrebnik, dementni Lukin otac) koji svatko na svoj način vode predstavu prema razini iznimno atraktivne komedije…

Radi se o natprosječnom ostvarenju koje publiku zabavlja kvalitetnim humorom u obradi tema o kojima vrijedi razmisliti i nakon predstave.

© Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 26. listopada 2015.