BUNJEVAČKI BLUES

TOMISLAV ŽIGMANOV napisao je još jednu potragu za nacionalnim identitetom u prostorima gdje se bunjevačkom ikavicom označava ona razlika koja se ne smije i ne može tako lako zaboraviti. Autorova energija okupljena oko priča u zbirci PRID SVITOM, a pretopljena u dramski tekst BUNJEVAČKI BLUES, kreće iz ''naroda za narod'', tragajući za onim zanimljivim, sretnim i tragičnim zbivanjima u svakodnevlju koje će se, kada budu zabilježeno, prenositi generacijama. O njemu će se divaniti...
Ova saga o svijetu koji nestaje ispričana je uvjerljivim jezikom, a mala povijest jednog naroda ne poriče pri tom osob-ne iskonske, ruralne ili varoške korijene. Afirmativan odnos prema tradiciji (opis bunjevačkih običaja, pjesme, narodni izrazi), boravak u zavičaju kao prostoru egzistencijalnog užića, sentimentalnost duše koji izvire iz gotovo svakog dramskog prizora, okvir su kroz koji autor ispisuje rečenice pune pritajene strastvenosti i didaktičnosti. Priče su to o mogućim i nemogućim ljubavima, sramu, tuzi, nostalgiji i pamćenju, o Somborskoj kapiji i Tavankutu.
One govore o tome što znači biti drukčiji. Ustvari, to su priče o hrvatskom narodu samom koji se bori sa zaboravom, iznova ocrtavajući konture svoje razbaštinjene povijesti.

- dr.sc. Helena Sablić Tomić